Blog

Imenoljupci

Aleksandar Ćuković, Nikšić

Gotovo da ne postoje ime i naziv u koje se običan, prost čovjek nije razočarao. A tom običnom, prostom čovjeku, nekom Aleksandru, Andrijani, Antonini, Bogoljubu, Biljani, Simeonu, Tijani... i ko zna kome sve ne, rekoše - Nomen est omen. Međutim, Aleksandar i Andrijana bjehu kukavice, Antonina uvijek bezvoljna, Bogoljub zakleti ateista, bolesno pohlepna Biljana, Simeon bezobziran, gotovo tiranin, Tijana isuviše bučna... I u njih se razočaraše jedna V(j)era i jedan V(j)eroljub... I tako redom svijet nastavi da se sve čvršće uvjerava da ime nije znamenje. Ali, i koga zabolje što nije?

Neko se mudar dosjeti da i to imenoljublje iskoristi i, bogami, uspje mu. Razočarenja se namnožiše, ali avaj, čovjek ne želi da se pomiri sa činjenicom da hamburger u njegovim rukama i nije baš kao onaj sa slike... A cijena? Čini se - ni ona.

U nizu sumornih fasada koje su kroz slavnu svjetsku istoriju padale i razbijale se o tvrde, čvornovate glave mase, možda najveća bješe ona ,,Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei”. „Zašto je ime tako nezgrapno i zbunjujuće? ’Nacionalna’ nagoveštava da je ’desna’’, ’socijalistička’ da je ’leva’, ’nemačka’ da je opet ’desna’, a ’radnička’ da je opet ’leva’! To je nemoguće. Kako partija može biti sve to odjednom?”, pita Dimitri Popov nacističkog ideologa Alfreda Rozenberga u romanu ,,Problem Spinoza” Irvina D. Jaloma.

Razbila se i ta fasada. U paramparčad, na atome, na zrna, prašinu. Ipak, činjenice govore da silina tog udarca nije bila dovoljna. Ili, možda glave novih naraštaja priznaju samo lomove i ožiljke na sopstvenoj lobanji? Vjerovatno, ali fasade padaju i dalje. Evo i kod nas neki zaboraviše na po jedno ,,S” iz naziva i ubijediše svoje glasače da je socijalizam grana, možda najunosnija, kada je u pitanju tršišna ekonomija, privatizacija i osvajanje legitimiteta u tranzicionim zemljama. Opet ime krivo! Takva su imena! Podla! Navuku te!

Slagaše nas socijalisti i komunisti, radničke i udarničke partije, demokratske i narodne, razjediniše partije sloge, unazadiše stranke prosperiteta i naprednjaka. Zeleni se ne oglašavaju, daleko je ledeno doba, a Sunce se gasi, po naučnim proračunima za najmanje pet milijardi godina. Daleko je to, izbori su na pomolu, treba loviti mandate, jebeš supernovu. Čudo su imena i nazivi... ali nije isto razočarati se u neku tamo "socijalističku”, "demokratsku”, "pravednu”, "slobodnu”, "liberalnu” partiju, ili pak u nekog Petra ili Valentinu. Ovo prvo je nekako više mazohistički.

Sve u svemu, nas jedino nacionalizam nije iznevjerio kada su imena i nazivi u pitanju. Valjda smo mu zato tako vjerni... Nacionalizam je čovjekov najbolji prijatelj, makar imenoljupcima na brdovitom Balkanu. A što se tiče Petra, Tijane, Aleksandra, Valentine, Bogoljuba... nekada se plaćala administrativna taksa za promjenu imena... Isto je i danas, ali je Fejsbuk jeftiniji.

Autor je pisac, politikolog i novinar iz Nikšića