Blog

Preparirani pisci u eri trofeja

Aleksandar Ćuković, Nikšić

Iako datira iz perioda drevnog Egipta, prepariranje je danas jedan od rijetkih zanata. Dovoljno je zastati na trenutak i upitati sebe koliko osoba od ovog posla poznajete, pa da slika bude nešto bistrija. Međutim, dok prepariranje divljači ili ribe stagnira, ovo drevno umijeće preselilo se tamo gdje ga niko nikada ne bi očekivao – na polje (ne)kulture, konkretno književnosti, u kojoj se ovaj esnaf postupno razvio, onako kako se i priča razvija. Tako mora, jer ,,u početku bješe riječ...“

A odmah nakon ,,riječi“ – tačka. Era trofeja (čitaj globalizacije) traži svoje preparatore, a kupoprodajni vijek priznaje samo ono što možeš da pokažeš – kožu, krzno i po nekad glavu, naravno, praznu. Da ne truli! Po istom principu samozvane literarne veličine počele su da pecaju i gone korice, omote, reklame, prazne rečenice, stihove, priče... Biti preparirani pisac znači biti trofej, piskarati, glumiti, pokazivati se, isticati, uslikati, biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Imati debelu kožu (naročito na obrazu), uglađenu dlaku koja krije postojanu tvar. Ne, to nije duša, već slama. Ne, nije ni ona ,,slamka među vihorove“. To se davno oduvalo!

Razastrto medvjeđe krzno, glava jelena, kapitalni primjerak soma, vuk sa razjapljenim čeljustima lako se daju uočiti, ali preparirani pisac, iako trofej, u nečem je nesavršeniji od svoje braće po bivstvovanju. Tačnije, oni vam se sami moraju javiti: na pres konferenciji ili mitingu vladajuće partije, književnoj večeri ugledne starlete, a nerijetko i ingenioznom idejom erotskog u samom činu parenja labudova. Jedan je nedavno zbog nekog rialiti šoua izbacio TV prijemnik kroz prozor. A mogao je, kao slobodan čovjek, samo promijeniti kanal... Zašto bi, treba se sjutra javiti fanovima po portalima, kao atrakcija, i baciti opasne starlete, koje baš Preparirani jedino i uzdiže, u zapećak! Ej, pazi doprinosa umjetnosti! I ne samo umjetnosti!

I biologija ima na čemu da zahvali prepariranim piscima koji su mahom omnivori! Ne na otpornosti želuca na svakojaku literaturu koju konzumiraju ili pak ,,stvaraju“, nego i na materiji pomoću koje se održavaju u životu nakon prepariranja. To su članske karte, hvalospjevi, analni izleti, sistemski vašari na kojima takozvana udruženja i klubovi obezbijeđuju i nagrade za svoje najodanije trofejčiće... Živi, a preparirani! Ima li života nakon prepariranja? Riba, medvjed, vuk – ne dišu. Pisac? Mrda! Ma to je samo dobra reklama?

O tome u svakom slučaju neće odlučivati čitaoci, nego kupci. Prepariranom piscu čitaoci ne trebaju. Ovdje ukratko, po stoti put, treba elaborirati razliku između čitaoca i kupca. Da bi je uprostili svešćemo je na razlikovanje po boji! Čitalac razlikuje crno i bijelo, a nadaren je da razumije sve one razmake, horizontalno i vertikalno zgusnute na platnu umjetnosti. Da ne bude zabune u ovoj kategoriji je i Stendalovo Crveno i crno iako nije bijelo, tako da ovo malo pojašnjenje igre riječi nije tu zbog čitalaca, već zbog one znatno brojnije kategorije – kupaca. Kupac je taj koji raspoznaje sve nijanse sive, a evo, svjedoci smo da ih je pedeset. Dakle, Preparirani su na cijeni! Jedino slamu niko ništa ne pita! Pravda za slamu!

Autor je pisac, politikolog i novinar iz Nikšića