Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Matriks

Doom 2016

Do kolena u leševima

Darko Kovačević, Subotica

U svetu interaktivne zabave „Doom“ je postavio zlatne standardne žanra nasilnih subjektivnih „trči i pucaj“ ubijačina. Ono što su za fanove metala albumi „Metalike“ (za najtvrdokornije samo prva četiri), to su za fanove pucačina bili gospodari „Zle kobi“, Džon Karmak i Džon Romero, osnivači „id Softvera“ (id Software). Početkom devedesetih, „Doom“ je upakovao tehnologiju (trodimenzionalna pucačina iz prvog lica), satanistički imaginarijum u svemirskom-industrijal okruženju, gomilu nasilja, reke krvi i beskrajne nalete hordi stvorenja direktno iz pakla, sve praćeno odličnom čiptjun muzikom koja je pozajmila senzibilitet (pa i motive pesama) upravo od tada popularne hevi metal i hard rok scene. „Id“ je igre distribuirao putem šerver modela (dobiješ prvi deo džabe, ostatak kupiš, ako ti se dopada, Fauste), i uopšte nosio imidž anarho-kapitalističkog vunderkinda.

Ako se ko seća školskog masakra u Kolumbajnu, uz film „Rođeni ubice“ (Natural Born Killers) Olivera Stouna, na optuženičkoj klupi našla su se i čeda „id Softvera“. Ubice su, naime, bili veliki fanovi „Dooma“. Međutim, roditelji žrtava nikad nisu dobili spor, jer navodno nikad nije dokazano da li nasilnici postaju nasilni od igara, ili igraju nasilne igre zato što su već nasilni. Interesantno je i da su Marinci SAD brzo uvideli potencijal u „Doomu“, te su ga još 1996. modifikovali u svoju verziju (Marine Doom) koju su koristili za „uvežbavanje vojničkog načina mišljenja i brzog donošenja odluka“. Ovo je kasnije preraslo u serijal „Američka armija“ (America's Army), besplatnu igru koja, u režiji armije SAD, već više od deceniju uspešno trenira buduće američke vojnike ispred igračkih konzola i malih ekrana.

U međuvremenu smo videli i mnogo nasilnije („GTA“) i mnogo kontroverznije igre (npr. „Postal“), a „Doom“ je postao – klasik – Everdoom. Pokušaj filmovanja (iz 2005. godine) prošao je prilično loše, zato što ni igra nema narativ: tu je beskarakterni svemirski marinac i, eto, gomila stvorenja iz pakla koja ga proganjaju na Marsovom mesecu, da bi, konačno, marinac sišao u pakao da ih i tamo potamani, te uzme koji poen i u gostima. Nešto usamljeničko poput romana „Put u središte zemlje“ Žila Verna. Tako „Doom“ praktično i nema nastavke koji bi razrađivali ili proširivali priču, nego se uvek radi restart (reboot). Verzija iz 2004. godine (mnogo bolja od filma) pokušala je da unese (donekle i uspela) detalje u priču (kao sporednu ravan igre), dok najnovija verzija (maj 2016) igre, hm, pokušava istu priču da ponovi još jednom, ali se suštinski drži akcije, akcije i akcije (u ovom slučaju sasvim ispravno zapostavljajući priču). Treba reći da su sva ta nebića iz pakla sada mnogo detaljnije nacrtana, modelovana i animirana, te da su scene klanja, kidanja i komadanja odrađene sa izrazitim pažnjom i dubokim estetskim smislom za morbidne detalje.

Znajući da je Džon Karmak, jedan od tvoraca igre, pre koju godinu prešao u Okulus, ne bi me čudilo da sledeća inkarnacija igre bude u okruženju virtuelne stvarnosti. Doom tako ostaje i potvrđuje se kao klasik usamljeničkog (nije za više igrača) napucavanja uz visoku dozu adrenalina i pregršt paničnih iznenađenja (jump scare). Što se silaska u pakao tiče, svemirski marinac ne poseduje ništa orfejskog u sebi. On ne ide zbog ljubavi, već možda samo zbog toga što je nekim čudom igračke tehnike programiran da pobije sva stvorenja koja mu se zateknu ispred nišana.

Doom (1993) - http://www.myabandonware.com/game/doom-1nd

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari