Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Matriks

Democracy 1, 2 & 3

Demon demokratije

Darko Kovačević, Subotica

Da nema nas idiota koji nismo izišli na glasanje, zabrazdili bismo u totalitarizam! I tu ne mislim na one polu-kretene koji svoju demokratsku nevolju izražavaju verom u beli listić. Mislim na nas, nepatvorene i iskrene idiote, koje baš briga za predizborne i izborne demokratske rituale. Jer, pazite, da smo svi baš svi glasali za ovu ili onu partiju, da svi, svi, svi verujemo u hipnotički mehanizam mitinga, slogana, bilborda, tv džingla i listića, brzo bismo spali na sistem u kojem se, kako bi to grčki rekli, demos-kreten manifestuje izborom između silueta slona ili magarca. I tu će, kad-tad, kad naiđe talas racionalizacije rada političkih partija, na kraju ostati jedna jedina partija. I šta onda reći osim da je demokratija samo teži i zaobilazniji put od komunizma do komunizma.

Doduše, bio bih neiskren ako ne bih priznao sopstvenu odgovornost za stanje i prilike demokratije u Srbiji. Daleke 2006. godine, na srpskoj Vikipediji izmenio sam članak (i definiciju) demokratije, i eto me sada, nakon deset godina najpotajnije i najpostojanije demokratske agitacije, eto mene koji sam podigao nove naraštaje vernika u demokratiju, eto (pojmovnog) inspiratora nove srpske dvadesetprvovekovne demokratije, eto me - bez državne apanaže. Nit zove Vučić, nit Dačić, nit drugi uveoci - a smem se kladiti da su se demokratiji učili od mene. Barem kolega (po pečenju rakije) Toma da me se seti, da me okiti, ako ne ordenom, onda makar nekom lentom, ali - ništa. Mrka mi kapa od demokratije.

O savremenom demokratisanju ikonički slikovito peva igra „Demokratija“ (Democracy) koja nudi virtuelne modele raznih derivata ovog nužnog političkog uređenja. Kako to funkcioniše? Prosto. Imamo budžet, resore (sa pripadajućim političicama) i glasačko telo. Sve počinje od budžeta (to je ono što je stalno u deficitu), iz kojeg se finansijska sredstva izlivaju u resore (energetika i transport, zakon i red, javne usluge, socijalna zaštita, ekonomija i inostrana posla) koji imaju (u zavisnosti od nacije koju izigravate) pregršt političica (od policy) koje možete manje ili više pogurati. Novac se, dakako, priliva od poreza, prireza, kazni i sl. Ljudski (otežavajući) faktor u igri demokratije predstavljen je kabinetom ministara od kog zavisi hitrost vaših poteza, te glasačkim telom, koje je veoma osetljivo na davanja i zahvatanja iz pojedinih resora po specifičnim merama. Glasačko telo podeljeno je po starim dobrim i jedinim istinskim (Marksa i Bakunjina mi) klasnim razlikama (bogati i njihovi pomagači – srednja klasa - buržoazija, te siromašni), ali i ovim profanim novokomponovanim uzusima: konzervativci, liberali, preduzetnici, javni radnici, religiozni, roditelji, ekolozi, penzioneri, seljaci, manjine, omladina itd.

Igra demokratije je dozlaboga dosadna jer svako pomeranje politike podiže i spušta kako raspoloženje stvarnih i virtelnih klasa, tako i članova kabineta koji i sami pate od sklonosti ili odbojnosti prema određenim politikama. Pažljiviji igrač demokratije, onaj koji bi da uspe u demokratiji, tako će za svog premijerskog mandata suštinski odraditi – ništa; jer će time zadržati jednak nivo (ne)poverenja koje ga je i ubacilo u premijersku fotelju na početku igre. Zbog nezajažljivih apetita svih resora, budžet će, istina, skliznuti u još veći deficit, narod će se još malo zadužiti, ali – ko ga šiša. Zbog naroda sve te budalaštine i postoje.

Tako mi igranje demokratije brzo dosadi, te se uželim dramatičnijih, radikalnijih i fundamentalnijih društvenih igara – Maove kulturne revolucije, Pol Potove deurbanizacije,  a svakako i Kardeljeve samoupravne socijalizacije. „Demokratija“ je nezavisna igra (britanski Positech), prilično edukativna, poželjna ne samo u osnovačkim i srednjoškolskim, nego i u poslaničkim klupama. Nezaobilazna lektira svakom pretendentu na premijersko ili popečiteljsko mesto, svakom članu i simpatizeru koji sa strašću prati izborne utakmice. Interesantna (ali samo za gledati) i ministrima bez portfelja. I ko zna, možda otpočnem sledeći prometejski projekat u Srbiji, time što ću na svaki javni kompjuter, umesto „Solitera“ instalirati „Demokratiju“. Mene, ako se sete na dan demokratije, sete se, a ako se ne sete, nikom ništa. To je bila moja dužnost da uradim.

 

Linkovi:

Demokratija 3 - http://www.positech.co.uk/democracy3/index.php

Modovi (uključujući i Srbiju) - http://www.positech.co.uk/democracy3/mods.html

 

(Ukoliko želite da se uključite u AKCIJU 500 x 500 i skromnim prilogom pomognete Novi  Polis posetite sledeći link

 

 

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari