Dosije

O penziji prije vremena

Borislav Tadić

Ljudi sa višim primanjima žele u penziju ranije. Oni koji mogu da profitiraju od kasnijeg penzionisanja to i urade. Obe teze empirijski su potvrdili autori brojnih naučnih studija već osamdesetih godina prošlog vijeka[1]. Sada se vodi diskusija o vezi između doba penzionisanja i dužine životnog vijeka.

Jedna od tema u kojoj se vlade svih zemalja od norveškog do egejskog mora slažu je potreba stalnog preispitivanja samoodrživosti i korekcije penzionog sistema. Produženje prosječnog životnog vijeka i smanjenje nataliteta suočili su državne kase zemalja starog kontinenta sa dodatnim opterećenjima, koja prijete da na dobrom dijelu kontinenta prozurokuju „grčki scenario“. Povećanje troškova socijalnih usluga i rast duga za njihovo podmirenje naveli su dio zemalja da pomjere starosnu granicu za penzionisanje. Tako će Njemačka granicu povećati sa 65 na 67 do 2029. godine, a Velika Britanija na 68 godina do 2046. Slične razmišljanja imaju i vlade regiona Jugoistočne Evrope. Sasvim očekivano, sindikati su u svim zemljama izrazili nezadovoljstvo ovim odlukama i razmišljanjima.

No, dok se vlade i sindikati širom Evrope slažu, radnici u bogatijim i siromašnijim zemljama različito razmišljaju. Dok u našem regionu radnici pokušavaju da odlože odlazak u penziju, na zapadu traže načine da 5-15 godina skrate radni vijek. Orijentacije radi, dok banjalučki penzioner mjesečno prosječno primi 340 KM ili 41% prosječne plate, penzioner iz Kelna prima 2200 KM ili 57% prosječne njemačke plate. U siromašnijim sredinama, odlazak u penziju, bilo zbog starosti ili navršenog staža, označava urušavanje ionako niskog životnog standarda. Zato se radnici na sve načine trude, da makar kroz privremene poslove „podupru“ nisku penziju i koliko-toliko, dok su zdravi, zadrže nivo primanja.

U zemljama sa višim standardom, rečenicu „želim u penziju prije 55“ čućete vrlo često. Prije dvadesetak godina ova opcija je bila poželjna radnicima samo u slučajevima ozbiljnih oboljenja i povreda. Danas mnogi, od studenata do pedesetogodišnjaka, na ovoj „lifestyle“ stavki proaktivno rade – dijelom zbog želje za ranijom nezavisnošću od poslodavca, a dijelom prateći politike zemalja koje promovišu prevremeno penzionisanje. Odlučuju se da prihvate programe prevremenog penzionisanja koje nude preduzeća, štede u drugom i trećem penzionom stubu od ranih dana i pokušavaju da osiguraju dodatni izvor prihoda koji bi ih u perspektivi učinio nezavisnim od dnevnog posla. Ako im porodične okolnosti to dopuštaju, radnici nastoje da u toku radnog vijeka što češće odu na neplaćeno odsustvo (npr. da bi proputovali svijetom) ili rade samo dio radnog vremena (npr. da bi se posvetili djeci). A upravo su to motivi za prevremeno penzionisanje: zdravlje, porodica, hobiji, te volonterski anganžman (npr. rad sa hendikepiranim osobama). Na putu prema skraćenom radnom vremenu nakon pedesete ili prevremenoj penziji, zainiteresovani nisu sami: brojni savjetnici[2] nude uputstva ka ostvarenju ovog cilja, časopisi[3] i javne diskusije se strukturirano bave ovom tematikom, a bestseleri poput „Radna sedmica od četiri sata“[4] ili „Živite više, radite manje“[5] daju pregršt ideja kako da pojedinac dođe u poziciju da radi manje i ode u penziju ranije. No, da li raniji raskid sa poslom „od devet do pet“ per se znači duže uživanje u trećem dobu i zdraviji život?

Brojne studije su pokušale utvrditi optimalno vrijeme za penzionisanje dovodeći u vezu tip opterećenja i stresa na poslu, zdravlje i mortalitet, te efekte na penzioni sistem. Prva grupa istraživača vjeruje da ljudi koji rade puni radni vijek nemaju prilike dugo u njemu uživati. U ovoj grupi posebnu jemedijsku pažnju izazvalo istraživanje tvrdeći da Boeingovi radnici koji se penzionišu sa 65 prožive u prosjeku još samo 18 mjeseci[6]. Zatim je više istraživača[7]^,[8] zaključilo da je prevremeno penzionisanje štetno, čak i u slučaju odlaska u penziju samo nekoliko godina ranije (npr. sa 62 umjesto 65). Nedavna studija u metalskoj industriji u Austriji je potvrdila da oni koji odu ranije u penziju žive kraće, a u Grčkoj je potvrđena veza između ranog penzionisanja i povećanog rizika od kardiovaskularnih oboljenja i opšte smrtnosti kod zdravih osoba[9]. Kao mogući razlozi se navode više opuštanja i uživanja, manji osjećaj korisnosti, te značajno smanjenje mentalnih, kao i fizičkih aktivnosti kod „ranijih penzionera“. Ove studije su umirile penzione fondova, zabrinute da će „bum“ prevremenih penzionera ugroziti njihove ionako preopterećene kase koje bi iz istih sredstava znatno duže plaćale mjesečne iznose penzije „dugovječnijima“. Treća grupa istraživača opet tvrdi da ne postoji uzročno-posljedična veza između doba penzionisanja i dužine života. Uz to, javne statistike pokazuju da dužina života nakon penzije zavisi i od zanimanja koje su radnici obavljali (npr. četiri godine razlike između advokata i čistača). Istovremeno, dokazano je da više od 100 sati plaćenih ili neplaćenih aktivnosti godišnje kod starijih osoba imaju značajan pozitivan učinak na zdravlje i produženje života[10].

Stručnjaci u ovom domenu ne dijele jedinstveno mišljenje. Ipak, slažu se da, nezavisno od standarda, „srebreno“ doba i penzija ne smiju značiti početak neaktivnosti. Raditi previše i bez motivacije je podjednako štetno kao „ne raditi ništa“. Zato i u trećem životnom dobu pojedinac treba ostati umjereno fizički i mentalno aktivan u domenu koji mu pričinjava zadovoljstvo.

Autor vodi strateške projekte pri upravi jedne od najvećih svjetskih kompanija

[1]uporedi: G. Fields, O. Mitchell: Economic Determinants of the Optimal Retirement Age: An Empirical Investigation

[2] npr. Societyoflaterlifeadvisers.co.uk

[3]npr. Focus.de/schlagwoerter/themen/v/vorruhestand

[4]ISBN-13: 978-0307465351

[5] ISBN-13: 978-1413307054

[6]uporedi: S Lin: Optimum strategies for creativity and longevity

[7]uporedi: H. Waldron: Links Between Early Retirement and Mortality

[8]uporedi: S. Tsai, J. Wendt, R. Donnelly, G. de Jong, F. Ahmed: Age at retirement and long term survival of an industrial population: prospective cohort study

[9]uporedi: C. Bamia, A. Trichopoulou, D. Trichopoulos: Age at Retirement and Mortality in a General Population Sample

[10]uporedi: M-C. Luoh, A. Herzog: Individual Consequences of Volunteer and Paid Work in Old Age: Health and Mortality