Estetika

Sirovo srce tupika

Borislav Tadić, Bon

Með lögum skal land vort byggja en eigi með ólögum eyða/ Naša će zemlja biti uređena zakonima, a uništena bezakonjem
-- citat iz Njalove sage, XIII vijek

Najsjevernija država starog kontinenta i omiljena lokalna delikatesa iz naslova, zaista ne spadaju u kategoriju „običnih“ iskustava. Island je relativno mlada zemlja, i to ne samo u evropskom političkom kontekstu. Ovo ostrvo se zapadnim dijelom nalazi na sjevernoameričkoj, a istočnim na evropskoj tektonskoj ploči. Počelo je da se formira prije 20 miliona godina – i još nije završilo. Kako se tektonske ploče razdvajaju oko 2,5cm godišnje, ostrvo je i dalje geološki vrlo aktivno, pa svake četiri godine doživi erupciju nekog od njegovih brojnih aktivnih vulkana. Pepeo iz posljednje medijski eksponirane erupcije relativno malog vulkana Eyjafjallajökull je desetak dana paralizovao evropski vazdušni saobraćaj sredinom 2010. godine.

No te geološke promjene su zaslužne što na Islandu možete pronaći brojne regione koji izgledaju kao da „nisu sa ovog svijeta“. Tako je NASA, u pripremi Apollo misija za Mjesec, vršila geološka istraživanja na centralnom Islandu zbog sličnosti sa ovim zemljinim satelitom. Glečeri inače pokrivaju 11% teritorije ove zemlje, a samo najveći evropski glečer Vatnajökull pokriva 8.300 kvadratnih kilometara.

Njegova prosječna debljina je 400 metara, a maksimalna 1000 metara, te je kao i druge svjetske površine sa ledom, suočena je sa sporim, ali sigurnim otapljanjem. Upravo su drevni glečeri i zaleđena jezera privukla ekipe popularne serije Game of Thrones i čak dva filma o Džemsu Bondu, koji su samo neki od sadržaja snimanih na Islandu. Možda zato ne čudi činjenica da su Islanđani nacija koja u prosjeku naviše uživa u sedmoj umjetnosti, te piše knjige – svaki deseti Islanđanin jednom u životu objavi knjigu.

Zahvaljujući udaljenosti i oštroj klimi, Island je bio jedno od posljednjih velikih nenaseljenih prostora na planeti Zemlji. Dok arheolozi još uvijek pokušavaju da utvrde da li su prve naseobine osnovali irski monasi, sigurni su da su ostrvo posjećivali vikinzi na brojnim putovanjima i da je prvi zabilježeni Islanđanin bio nordijski „poglavica“ Ingólfr Arnarson. Godine 874. supruga i on su osnovali naseobinu na jugozapadu ostrva, i nazvali ga Rejkjavik (dimna uvala). Danas, u širem regionu Rejkjavika živi oko 60% islandske populacije koja broji 330.000 stanovnika, od kojih su samo 4% imigranti, većinom poljskog porijekla. Jezik je nasličniji staronordijskom, tako da građani ove zemlje mogu bez većih problema čitati drevne nordijske sage.

Islandski epovi nam neće samo otkriti kako su ovi ostrvski ljudi živjeli, ljubili, bolovali, umirali, već i kako su sudili i uređivali odnose, te upravljali plemenima i zajednicom (npr. Njalova saga). Malo je poznato da je jedan od prvih „demokratskih“ parlamenata islandskih plemena, Alpingi, osnovan davne 930. godine u današnjem nacionalnom parku Pingvellir. Sastajao se svakog ljeta, a zakoni nisu bili bilježeni, nego pamćeni i usmeno predavani od strane na tri godine izabranog „glasnogovornika“. Tradicija je prekinuta u trinestom vijeku, uključenjem zemlje prvo u norveško, a onda i dansko kraljevstvo. Alpingi je nastavio sa radom 1843. godine, vijek prije ostvarenja nezavisnosti od Danske. Koliko se Islanđani pridržavaju tradicije pokazuju i dvije zanimljive činjenice. Oni nemaju prezimena, nego koriste tradicionalni sistem pri kojem ličnom imenu dodaju ime jednog od roditelja i nastavak -son za sina i -dottir za ćerku, a svako novo, neobično lično ime moraju odobriti organi lokalne uprave.

Zanimljivo je i da Island nema vojsku, a policija na ulicama nije naoružana, jer kriminala praktično nema. Interesantan podatak je da je u II svjetskom ratu Island nakon njemačke okupacije Danske proglasio neutralnost, želeći da nastavi trgovinu sa oba zaraćena bloka. Želeći da smanji rizik od osovinske ekspanzije, Velika Britanija je nakon pada Norveške izvršila invaziju na Island. Nedugo poslije, predali su bazu američkim trupama koji su tu ostali do kraja hladnog rata. Island je vodio i kratki oružani sukob sa Britancima nakon što je proširio ekskluzivnu zonu lova na bakalare u šezdesetim i sedamdesetim godinama. Eskalacija sukoba je spriječena prijetnjom Islanda da će se povući iz NATO-a.

Iako stanovništvo nije bilo oduševljeno prisustvom stranih trupa, povlačenje ove alijanse iz baze Keflavik 1989. godine je izazvalo nezadovoljstvo zbog značajnog povećanja nezaposlenosti u ovom regionu. Bankovni sistem zemlje je kolabirao 2008. godine, izazvavši najveću emigraciju Islanđana u novije doba. Ipak, već 2011. uz pomoć međunarodne zajednice glavni su problemi zaliječeni, iako zemlja još uvijek osjeća posljedice te krize. Island je krajem 2015. godine povukao aplikaciju i suspendovao pregovore za članstvo u Evropskoj uniji.

Imajući u vidu jedinstvenost islandskog krajolika i duboku vezanost  lokalnog stanovništva za prirodu, ne čudi ovdašnja zadivljujuća ekološka svijest. Islađani su vrlo rano izražavali proteste protiv agresivne promjene životne sredine. Poznat je slučaj Sigríður Tómasdóttir, ćerke velikog zemljoposjednika kraj jednog od najspektakularnijih evropskih vodopada Gulfos. Ona je pokrenula velike proteste sredinom prošlog vijeka kojima je tu zaustavljena gradnja hidroelektrane i spriječeno narušavanje osjetljivog ekosistema. To je postigla pješačeći 120 kilometara po surovom vremenu i prijeteći da će skočiti u nabujalu rijeku Hvita ako radovi počnu, a aktivnost je podržao i nobelovac  Halldór Laxness.

Oko 85% islandske energije dolazi iz obnovljivih izvora, pri čemu polovinu čine geotermalni izvori. Njih uveliko koriste i lokalno stanovništvo i turisti. Nisu rijetki prizori osoba koje se „kao od majke rođeni banjaju“ u malim kupkama vrućice u sred hladnih, vjetrovitih i nenaseljenih ravnica uz glavnu saobraćajnicu koja spaja sva naselja uz krajnji rub ostrva. Ipak, sa sobom u bazenčić rijetko nose pivo. Na Islandu je konzumacija alkohola dozvoljena tek 1989., a i dalje se prodaje isključivo u državnim prodavnicama pića.

Na kraju kratko o polarnoj svjetlosti (Aurori Borealis). Za uživanje u ovom fenomenu potrebna su tri sastojka: vedro noćno nebo, hladno vrijeme i solarna „pražnjenja“. Uz malo sreće, često se može vidjeti tokom zime i time upotpuniti doživljaj ove zemlje nadrealnih pejzaža.

Autor vodi strateške projekte pri upravi jedne od najvećih svjetskih kompanija

(Ukoliko želite da se uključite u AKCIJU 500 x 500 i skromnim prilogom pomognete Novi  Polis posetite sledeći link)