Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Agora

Zašto je NATO prestrašen Rusijom?

Pepe Eskobar, Russia Today

Dvostruki napad (rat oko cijene nafte i napad na rublju), koji je imao za cilj uništenje ruske ekonomije i stavljanje njenih prirodnih resursa na raspolaganje Zapadu, nije uspio. Prirodni resursi su takođe bili suštinski razlog za smanjenje iranske zavisnosti od Zapada. To nikada nije imalo veze sa razvojem nuklearnog naoružanja od strane Teherana, što je zabranjeno čak i od strane lidera Islamske revolucije ajatolaha Homeinija i vrhovnog vođe ajatolaha Hamneija. „Nova velika igra“ u Evroaziji se uvijek vodila oko kontrole evroazijske kopnene mase. Zanemarljivi zastoji na američkom elitnom projektu ne znače da će ta igra biti ograničena samo na „rat iscrpljivanja“. Biće da je upravo suprotno.

Kada se govori o ukrajinskoj krizi, Kremlj nikada nije bio eksplicitniji u tome gdje se nalaze dvije crvene linije. Prva je da se Ukrajina ne smije priključiti NATO paktu. Druga je da Rusija neće dozvoliti da narodne republike Donjecka i Luganska budu urušene. Takođe, približavamo se potencijalno veoma eksplozivnom krajnjem roku – jer sankcije Evropske unije prema Rusiji ističu u julu. Evropska unija koja je u metežu i pritom još uvijek porobljena od strane NATO saveza, vidi da će se patetični konvoj od Baltika do Poljske pod kodnim nazivom „Dragoon Ride“[1] ili „Atlansko rješenje“ NATO-ovih pokaznih vježbi proširiti, a EU će pokušati da isključi Rusiju iz SWIFT-a ( Svjetsko društvo međubankarske finansijske telekomunikacije).

Samo će budale povjerovati da će SAD rizikovati živote Amerikanaca zarad Ukrajine ili čak Poljske. Ipak, hajde da planiramo nekoliko koraka unaprijed. Čak i ako dođe do nezamislivog rata između NATO-a i Rusije u Ukrajini, ruski odbrambeni krugovi su sigurni u konvencionalnu i nuklearnu superiornost na moru i kopnu. A to Pentagon vrlo dobro zna. U tom slučaju Rusija može razbiti NATO snage u paramparčad za manje od jednog sata. A onda će doći težak izbor Vašingtona: da prihvati sramotan poraz ili da eskalira sukob pomoću taktičkog nuklearnog naoružanja. Pentagon takođe zna da Rusija ima vazdušne i raketne sposobnosti da pogodi bilo šta što je ugrađeno u američki sistem pravovremenog i brzog udarca tj. PGS ( US Prompt Global Strike, pokušaj razvoja odbrambenog ili napadačkog sistema koji omogućava precizno navođenje vazdušnih udara na bilo koju tačku na planeti u roku jednog sata). Međutim, Moskva radije ne bi koristila pomenute mogućnosti.

General-major Kiril Makarov, zamjenik komandanta ruskih vazdušnih snaga, je bio prilično jasan povodom prijetnje od strane PGS-a. Nova ruska vojna doktrina iz decembra 2014. ocijenila je PGS kao trenutno „vojno bildanje“ NATO-a i kao drugu po redu vojnu prijetnju po bezbjednost Rusije. Dok se Pentagon bavio Afganistanom i Irakom, u potpunosti je propustio tehnološki skok Rusije. Isto važi i za kinesku sposobnost da pogodi američke satelite i na taj način pretvori u prah američki satelitski sistem za navođenje. Povoljan scenario za Rusiju bi bio da kupuje vrijeme dok u potpunosti ne zatvori svoj vazdušni prostor za američke interkontinentalne balističke rakete (ICBM), nevidljive avione i krstareće rakete – uz pomoć sistema S-500.

Ovo nije promaklo Britanskom obavještajnom odboru (JIC- The British Joint Intelligence Committee) kao ni pitanje da li bi Vašington bio prvi u stanju pokrenuti napad protiv Rusije. Prema JIC-u, Vašington može biti nevaljao jedino u slučaju ako “a) ekstremno nastrojena vlada dospije na vlast u Sjedinjenim Državama, b) ako postoji povećan nedostatak povjerenja od strane Sjedinjenih Država u neke, ako ne i sve zapadne saveznike zahvaljujući političkim dešavanjima u tim zemljama, c) ako se desi iznenadni napredak u oblasti američkog naoružanja itd. što bi nestrpljivim pregovaračima moglo dati veliku prednost“. Spinovanje američkog tink-tenka „Think-Tankland“ da se ruski vojni planovi kreću ka tome da iskoriste svoju superiornosti kako bi izvršili prvi nuklearni napad protiv Sjedinjenih Američkih Država je laž zbog toga što je ruska vojna doktrina u ovom trenutku izuzetno defanzivna. Ipak, to ne isključuje mogućnost da Vašington ne radi na nezamislivom, a to je da zamisli sebe u situaciji u kakvoj je sada Rusija.

Čitava igra se nekada svodila na to ko „jaše na talasima“, tj. vlada nad geopolitičkim nasljeđem koje je su SAD naslijedila od nekadašnje Britanske imperije- kontrola mora značila je američko nasljeđivanje uloge pet carstava: Japana, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Holandije. Svi ti zadaci koje je SAD preuzela na sebe zarad patroliranja okeanima koje garantuje „slobodnu trgovinu“ i takođe omogućuje da propaganda mašinerija ide naprijed - može se okrenuti protiv Kine u trenu. To je mehanizam sličan pažljivo insceniranom „vođenju finansijske igre iza scene“ koja istovremeno ima za cilj razbiti rublju i pokrenuti rat za naftu kako bi se Rusija primorala na predaju. Veliki plan Vašingtona ostaje varljivo jednostavan; da „neutrališe“ Kinu uz pomoć Japana, Rusiju preko Njemačke, što bi bila dva sidra koja će SAD izbaciti, a to su upravo Njemačka i Japan. Rusija je, faktički, jedina zemlja BRICS-a koja blokira ovaj plan. Ovo je bio slučaj sve dok Kina nije lansirala ideju „Novih puteva svile“ što suštinski znači  povezivanje cjelokupne Evroazije u jedan bogat prostor na brzim prugama u kome su i kupac i trgovac zadovoljni, a sve u cilju diverzifikacije pomorskih puteva.

Konstantno demonizovanje Rusije je zapravo neobično. Treba razmisliti o ulasku NATO-a u borbu protiv strateškog partnerstva između Kine i Rusije, jer, u ne tako dalekoj budućnosti, Njemačka, Rusija i Kina imaće sve ono što je neophodno da postanu stubovi potpuno integrisane Evroazije. Kako sada stvari stoje, ključni potez Moskve i Pekinga je priprema sopstvenog SWIFT sistema, dok Rusija svoj vazdušni prostor testira sa raketama S-500. Zapadna Ukrajina je uništena i pitanje je da li je ostaviti u štednjom opustošenoj Evropi, koja je, uzgred budi rečeno, ne želi. I sve se to događa dok ta ista Evropska unija pokušava da hendikepira američko tržište sa montiranim evrom koji još uvijek ne dozvoljava veću penetraciju tržišta SAD-a na evropsko tlo. A što se tiče nebitnog NATO-a, sve što može da uradi jeste da lije suze.


Prevod: Miloš Bajović         Izvor: Russia Today

 

 

[1] Engleska riječ dragoon izvorno podrazumijeva opremljenu pješadiju koja je trenirana za jahačke i borbene sposobnosti, dok su takve regimente u većini evropskih zemalja uspostavljene tokom 18. vijeka.

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari