Kultura

Singlovi osamdesetih u 2014-oj

Autor: Nikola Knežević

Future Islands, Singles

Future Islands je sintpop bend iz Baltimora, Merilend. Oformljen je 2006. godine i čine ga Semjuel Hering (vokal), Vilijam Kešon (bas gitara) i Gerit Velmers (klavijature). Iza sebe imaju četiri albuma, a njihov posljednji album nazvan Singles definitivno je obilježio žanr indi popa u 2014. godini. Prije izdavanja ovog albuma Future Islands je bio relativno (ne)poznat bend koji je imao ugovor sa manjom nezavisnom produkcijskom kućom. Početkom 2014. godine bend je potpisao za mnogo poznatiju britansku produkcijsku kuću 4AD i tada počinje njihovo uzdizanje ka svjetskoj slavi. U martu imaju svoj debitantski nastup na televiziji i to ni manje ni više nego u noćnom šou kod Dejvida Letermana. Do kraja godine uslijedila su i gostovanja kod Džimi Kimela i Džulsa Holanda što dovodi Future Islands pod reflektore svjetske javnosti.

Zvuk Future Islandsa je kombinacija indi popa i indi roka koji jako podsjeća na nju vejv bendove osamdesetih. Dionice na sintisajzeru kao da su nastale baš osamdesetih pod uticajem bendova poput New Ordera ili Talking Headsa, a basista Vilijam Kešon je sasvim sigurno detaljno proučio stil i način sviranja Pitera Huka iz Joy Divisiona. Međutim, glavna pokretačka snaga benda je harizmatični Semjuel Hering. Svojom pojavom koja je jeziva i komična u isto vrijeme Hering predstavlja esenciju primordijalne iskrenosti. Njegov ples i ponašanje na gostovanju kod Letermana i Kimela, ali i na lajv nastupima odišu brutalnom iskrenošću i posvećenošću prema sebi ali i prema svima u prostoriji. On na ovaj način osvježava čitavu pop scenu koju karakteriše česta uštogljenost i relativno konformističko ponašanje na bini. A sada dolazimo i do njegovog glasa koji je toliko karakterističan da nikako nećete moći sa sigurnošću da odredite na koga vas tačno podsjeća. Na momente je to besmrtni Ijan Kurtis, a na momente Dejvid Bouvi. Na momente čujemo laganiji vokal nalik Brajan Feriju kada Future Islands zvuče baš kao Roxy Music, a u sljedećem trenutku Hering zvuči rokerski prljavo kao Brus Springstin. I baš kada ste pomislili kako je Heringov glas raznovrstan, on vas dodatno nokautira iznenadnim „grawl” vriskom na kojem bi mu pozavidjeli mnogi pjevači blek i det metal bendova. Tada on zvuči baš kao Met Berninger iz The Nationala koji takođe ima običaj da završi neke pjesme eksplozivnim vrištanjem.

Singles posjeduje sve ove navedene karakteristike i predstavlja proizvod evolucije zvuka Future Islandsa koji su ovim albumom kristalisali svoju autentičnost i prepoznatljiv stil. Naziv albuma je inteligentno namjeran jer Singles zaista zvuči kao skup singlova koje ste mogli čuti nekada u osamdesetim ili kasnije. Album nema protok, pjesme postoje individualno, redosljed nije bitan i nema jasno određenog koncepta, međutim namjera ovog albuma i jesu ovakve vanvremenske pjesme koje su mogle nastati u bilo kojem trenutku od kraja sedamdesetih pa do danas. Uvodna pjesma na albumu ujedno je i jedna od najboljih pjesama 2014. godine. Nekoliko internet sajtova posvećenih muzici stavilo je upravo “Seasons (Waiting on You)” na prvo mjesto liste najboljih pjesama iz prethodne godine. Pjesma koja govori o promjeni, kako ljudi tako i odnosa među njima, osvaja slušaoca odmah po prvom slušanju. Mi se poistovjećujemo sa Semjuelom Heringom, ne samo na ovoj pjesmi nego i na čitavom albumu. Način na koji on pjeva je iskren, prizeman ali i pun emocija i afekata koje je svaki čovjek doživio. Rijetkost je osjetiti i poistovjetiti se sa pop izvođačima danas jer uglavnom znamo ko su ti izvođači, kakve živote vode i o čemu pjevaju jer to o čemu oni pjevaju vrlo vjerovatno nije plod njihovih emocija već planiranog aranžmana koji ima za cilj proizvodnju pjesama za što veću komercijalnu upotrebu. Baš zato je trenutak u pjesmi “Fall From Grace” kada Hering vrisne “was it ALL INSIDE OF ME?” možda i fundamentalni detalj albuma i karakteristika po kojoj se Future Islands izdvajaju od mora ostalih izvođača današnjice.

Tekstovi pjesama na albumu nisu nikakva vrhunska poezija, ali upravo ih ta jednostavnost i običnost krasi. Hering pjeva o svim onim izazovima sa kojima se susreće dvoje zaljubljenih ljudi. Ljubav, promjena, udaljenost, želja za avanturom i proživljavanjem, gubitak, nostalgija. Čak i pomalo izlizani stihovi poput “she looks like the moon” ne zvuče toliko banalno i otrcano jer se jednostavno uklapaju u atmosferu albuma. Hering nas provodi kroz iskustva i emocije i prikazuje nam prelomne trenutke jedne ljubavne veze koja, nažalost, ne završava srećno. Posljednje dvije pjesme nam govore o tragičnosti i prolaznosti. “Fall from Grace” završava stihovima “we slowly fall from grace, we slowly fade away” i nakon toga dolazi završna pjesma na albumu adekvatno nazvana “A Dream of You and Me”. Jer nekada od velike ljubavi ostane samo san.