Kultura

Tamna strana medalje

Ljiljana Šipragić, Banja Luka

Sve ima svoju drugu, tamnu, skrivenu stranu. Svaka ličnost, svako djelo, svaki kutak i osjećanje. Pa tako i muzika. A najbolji primjer za to u svijetu umjetnosti se krije u našoj današnjoj temi, u kojoj su isprepleteni muzika i film u svom najboljem obliku, upakovani i uvezani ličnošću fenomenalne Lire Lin, 30-godišnje pjevačice i tekstopisca. Lin, koja iza sebe ima već dva samostalno izdana albuma, doskora je bila potpuno nepoznata u svijetu muzike. Iz te tame, sasvim neočekivano i krajnje optimistično, izvukao je Ti Boun Barnet angažmanom na muzičkoj podlozi sada već kultne serije True Detective.

Mnogo se toga može napisati na temu ove serije, pogotovo ako krenemo putem poređenja prve i druge sezone. Jednima je ova potonja užasna, drugima sjajna, treći je gledaju kao zasebnu cjelinu, ali ono šta o njoj možemo sa sigurnošću reći jeste da je muzički segment zaista briljantan. I tu činjenicu niko ne spori. Talentovana Lin se, prilikom rada na pjesmama, zaista našla u mraku, jednakom onom koji prati samu radnju serije. Scenario nije mogla vidjeti, s obzirom na to da je isti skrivan od očiju i ušiju svih, pa tako i pojedinih učesnika, a jedina vodilja bila joj je referenca na meksičku folk pjevačicu Lydiu Mendozu, koja je svoje pjesme stvarala u stilu težana, na 12-žičanoj gitari i pjevala na španskom. Izazivajući samu sebe i svoju ličnost, koja je, ispostaviće se, sve samo ne onakva kakvom je prikazana kroz ovo djelo, došla je do najudaljenijih i najmračnijih kutaka uma i stanja svijesti. Ovakva muzička djela svakako ne mogu nastati na drugačiji način, nego samo i isključivo potpunim uživljavanjem u zadatu atmosferu. Kompletnu paletu emocija i osjećanja pronašla je osvrtajući se na neka traumatična proživljena dešavanja, jer samo tako ona mogu zvučati stvarno i iskreno.

Savršeno kompaktne i kompatibilne stvari su stvorene. Dovoljno mistične, krajnje pesimistične, potpuno vjerodostojne serijskoj atmosferi koja prati priču o bizarnom i monstruoznom ubistvu u američkom gradiću Vinči, koje spaja tri potpuno različita detektiva, ali koja kriju duboko u sebi skoro identična osjećanja i stanja sumornosti, samo upakovana u drugačiji celofan. Iz njenog glasa proizilazi patnja, iz stihova tuga, a melodije gitare na najbolji mogući način prate ta dva turobna osjećanja. Gotovo ih čine božanskim i uzvišenim. Ukoliko iste uopšte možemo posmatrati kao takve. Evidentno je da ne postoji bolji način da se određena emocija sa platna i atmosfera filmskog djela prenese na gledaoca od muzike. Čak i lošu glumu dobra muzička podloga može izvući na pravi put. A čini mi se da je jedan od najboljih primjera za to upravo ovaj u drugoj sezoni serije True Detective na kom je radila Lira Lin. Dakako, ne bi bilo fer zaobići Leonarda Koena koji je stvorio uvodnu špicu, ali o njegovoj veličini ne može dovoljno govoriti ni zaseban tekst, a kamoli puko spominjenje u ovom.

Lin se pojavljuje i u samoj seriji, i to kao ne-tako-glamurozna pjevačica u sumračnom, oronulom baru u kome se odvijaju mnogi krucijalni razgovori između dva glavna lika ovog spektakularnog djela. Međutim, iza sve ove njene tmurnosti se ipak krije nešto sasvim drugačije, ljepše i emotivnije. Nemojte se iznenaditi kada je vidite i čujete u drugim aranžmanima, koji svakako zaslužuju da ih poslušate. Ona je mnogo više od samog soundtrack-a serije. I po ljepoti i po raspoloženju. "My Least Favorite Life" i "It Only Takes One Shot" su samo jedna strana njene ličnosti. Mračna. Kreirana profesionalno i sa mnogo pažnje. Toliko da na trenutak pomislite da je to stvarna ona. Iako ne postoji sumnja da će najveći broj njenih (novopečenih) fanova fokus staviti na komponovane True Detective hitove, ova 30-godišnjakinja iza sebe ima dva itekako dobra albuma. Prošlogodišnji nosi naziv "The Avenues" i broji sjajne pjesme koje se prilično razlikuju od onoga šta je pravila za Nika Picolata, pisca i producenta pomenute serije. Zato, nakon što provjerite ova melanholična muzička djela koja vam ovdje predstavljamo, zađite malo i u njena prijašnja djela, gdje vas očekuje doživljavanje brojnih drugih i vedrijih emocija i ritmova.