Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Intervju

Razgovor vodila: Gorica Radmilović

Noćne straže sa fotoaparatom

Mila Pejić, INTERVJU

Mila Pejić rođena je 1992. godine. Osnovne i master studije završava na Filozofskom fakultetuu Novom Sadu, smer Srpski jezik i književnost, a potom upisuje Akademiju umetnosti u NovomSadu, smer Fotografija. Diplomirala je 2021. godine, dobivši nagradu za najbonji fotografskiprojekat u generaciji. Stipendistkinja je Fonda za podsticanje napredovanja darovitih studenata imladih naučnih radnika i umetnika Univerziteta u Novom Sadu, a letnji semestar 2020. godineuspešno završava na Kraljevskoj akademiji u Holandiji. Trenutno pohađa master studije naAkademiji umetnosti. Njen umetnički rad orijentisan je na izmenjene urbane prostore i identitetgrada sa fokusom na arhitekturu sa početka XX veka. Master projekat Noćna straža, na kojem jošintenzivno radi, izložen je na Svetskom studentskom bijenalu fotografije, decembra 2021.godine. Pored toga, aktivno se bavi portretnom fotografijom.

 

1. Kao što vidimo iz tvoje biografije, prvo si zavšila Srpski jezik i književnost, a potom upisala Fotografiju. Reci nam, šta je to što te podstaklo na ovaj korak?

Studije na Filozofskom fakultetu doživela sam kao nešto elementarno – kao znanje kojim bi svako od nas trebalo da vlada. Pored toga, tokom studiranja sam postepeno otkrivala šta je to što me još zanima. Fotografijom sam se bavila amaterski ali sam uvek osećala da tu treba nešto veće da se dogodi. Upisivanjem Akademije, htela sam da otkrijem i saznam razne stvari, a pre svega da naučim kako bih mogla stečeno znanje sa prethodnog fakulteta da ulančam sa novim i od toga napravim jedan kvalitetan umetnički izraz. Znatiželja i volja za učenjem bili su, i ostali, moji najveći pokretači. Da opet biram, ponovo bih išla tim redom – Filozofski fakultet pa Akademija umetnosti.

2. Šta za tebe znači jezik? Kakvu konotaciju jezika ti vidiš u današnjem svetu?

Za mene jezik predstavlja identitet osobe. Ponekad imam osećaj da ljudi toga nisu svesni. Nisu svesni moći jezika – bilo da pišu ili da govore. Jezik se pak, vrlo vešto, koristi za manipulisanje masama, no, o toj moći jezika ne bih sada. Mi živimo u svetu slike i novih medija. Taj svet počiva na čulnosti koja je prezasićena. Ljudi uglavnom zaziru od dugačkih tekstova, debelih knjiga, dugačkih govora. Mislim da svi možemo mnogo bolje. Elokventnost za mene predstavlja dobro i jasno upakovanu, uobličenu misao, povezanu mašnom od kreativno odabranih reči koje drže pažnju i zapravo izražavaju znanje onoga koji piše ili govori.

3. Kao što si i istakla, mi zaista živimo u svetu slike. Društvene mreže, odnosno ono što one predstavljaju, danas igraju veoma važnu ulogu u životima. Kako ti posmatraš takav vid „savremenosti”? Da li fotografija kojom se baviš može tu nešto da promeni i, ako može, na koji način?

Društvene mreže za mene, inicijalno, ne predstavljaju ništa loše. Naprotiv. Pametni telefoni su pametni onoliko koliko smo mi sami. Svakodnevno slušamo i čitamo o štetnom uticaju društvenih mreža na kolektiv u kojem živimo, ali ja uvek želim da gledam onu svetliju stranu priče. Imamo priliku da lako stupimo u kontakt sa ljudima iz struke, priliku da predstavimo svoj rad, čime god da se bavimo, priliku da izrazimo sebe. Nije li to divno? Meni društvene mreže služe za par stvari: da delim svoj umetnički rad sa svojom publikom, da preporučim neku finu muziku ili knjigu, za koju uspomenu i lepu reč. Fotografija kojom se ja bavim dopire do ljudi koji me prate na društvenim mrežama i veoma sam srećna što momenti na koje ukazujem u svom umetničkom radu prolaze zapaženo. Ja verujem u bolje sutra, živim za promenu i uvek idem ka njoj! Mislim da je fotografija kojom se bavim efektan način da do promene i dođe i uvek treba voditi računa o načinu predstavljanja problema kojim se bavimo publici. Današnja publika je nestrpljiva, čulnost joj je zasićena i pažnja oslabljena, a ja to vidim kao odlično igralište za svoj rad. Eto mog načina.

4. I, za sam kraj, reci nam nešto o tvom Master projektu Noćna straža i koji imaš li još neke projekte na umu?

Noćna straža je projekat sa kojim osećam najveću povezanost do sada. Cilj Noćne straže je da baci svetlo na zapostavljene i istovremeno veoma bitne segmente naše arhitekture kao i na sam prostora grada. Ono što najviše želim je da svojom umetnošću uspem napraviti promenu vidljivu svima. Ja stražarim i čekam. Čekam da se čuje moj glas, koji je istovremeno glas naroda. Volela bih da mojom umetničkom aktivnošću sutra vidimo sva ta mesta na kojima stražarim, ali ovaj put restaurirana, očuvana i osvetljena. Proces je dosta spor, ali skoro da vam mogu obećati da ćemo u svemu napomenutom uspeti!

Ranije mi je bilo bitno da radim što više stvari, da su sve te stvari drugačije i da čak radim na više projekata istovremeno. Sada to više nije slučaj. Svom master projektu sam posvećena do kraja. Na tom polju se konstantno nešto novo dešava, a istovremeo istražujem neke drugačije pristupe umetničkoj praksi i to me trenutno najviše ispunjava.