Blog

Mihizovština 212

Jovan Krušić

Povod za ovaj tekst je stogodišnjica rođenja Borislava Mihajlovića Mihiza. Ozbiljni proučavaoci književnosti prepoznaju koliko je važno, za srpsku književnost, bilo prisustvo Mihiza.  Priča o jednom od najvećih književnih kritičara, ne može da bude jednostavna, pogotovo posle rečenice Iva Andrića, kako „Mihiz zna više o Prokletoj Avliji od njega samog“.

Ako se po subjektivnom osjećaju može pokrenuti priča o Mihizu i njegovim književnim analizama, moglo bi da se počne od Simine 9a. To je adresa u kojoj su stanovala, tada mladi, ozbiljna imena iz svijeta umjetnosti.  Oni su bili jedna vrsta intelektualne družine, na nekoj margini društva. Kritičari će reći da je tu bila sloboda. Zapisao je Radovan Popović, koji će zapisati ono što su mnogi nebrojeno puta ponovili, kako „nije bilo takve grupe istomišljenika, koja će se održati decenijama“.

Soba je bila veoma specifična. Mihiz se sjeća da se vrata nikada nisu zaključavala.  Tu se razgovaralo o aktuelnim društvenim događajima, kritikovala se vlast u prisustvu „dvojice agitpropovaca, Ćosića i Isakovića“. U sobi nije bilo kreveta, već razbacane knjige, njemačka ćebad, prljave čaše. Naziv „kuća jeresi“, kasnije je dao Mića Popović.  

Srpska književnost druge polovine 20. vijeka ne može da se zamisli bez Mihiza. Ako pažljivo posmatramo autore, koji se u to vrijeme javljaju, vidjećemo da je kritika igrala veoma važnu ulogu u njihovom stvaralaštvu, a Mihizov sud željeli su mnogi. Mnogi su strahovali šta će on da kaže, ali i pored toga Mihiz je govorio. Ukoliko bi počeli da prelistavamo literaturu, mogli bi da kažemo da srpska književnost bez Mihiza, izgledala bi kao likovi iz Saramagovog romana „Slepilo“. Odjednom bi postali slijepi, došlo bi do opšteg kolapsa u saobraćaju. Srpska književnost ne bi mogla da se pohvali ni svojom snagom, autentičnošću, slobodom. To je najplodniji period srpske književnosti. Mihiz je jedna vrlo važna književna figura u svijetu književnosti. On je pokazao da književnost bez kritike, nema duha. Supruga Borislava Pekića u jednoj emisiji je rekla da je Pekić uvijek govorio kako u prisustvu Mihiza i Bećkovića može samo da sjedi, pijucka, jer ne može da dođe do riječi.  

Mnogo je ličnosti bilo oduševljeno Mihizom. Jasno je da je on dominirao u društvu, svojom markatnošću i intelektom. Međutim, prvo javno književno veče ostaće nezaboravan momenat u književnim krugovima. Nastupao je Radovan Zogović. Mihiz je primijetio da je prisutan Miroslav Krleža, da pažljivo prati i aplaudira Zogovićevim pjesmama. Postavio je pitanje koje je, kako sam kaže, „izazvalo zaprepašćenje u sali“. Neko ko je pisao o tri ovna u jugoslovenskoj književnosti (Radovan Zogović, Milovan Đilas, Jovan Popović) i zašto sad tim pjesmama aplaudira. Zogović je bio bijesan i iznio niz uvreda. To je Mihiz tretirao kao hiprokriziju. Nisu voljeli ljude koji se dodvoravaju režimu. Krleža je u toku postavljanja pitanja napustio salu, ali je jednom prilikom rekao Mihizu da mu to nikada nije zaboravio.

Nisu slučajna poređenja sa Skerlićem. Bećković kaže da mnogi veliki kritičari imaju ogriješenja prema piscima (kao Skerlić), ali Mihiz nema i da je on kao „skalpel“, išao precizno. Ostala je priča o romanu „Zlatno runo“ Borislava Pekića. Pekiću su ispred „Prosvete“ rekli da treba da ukolni sto i pedeset strana. On je to uradio i dodao još dvjesta. Pomogao mu je Mihiz da to skrati, ali je ostalo zapisano:

„Ali, čovječe, šta Vam bi da napišete roman od tri hiljade stranica? Ko će to da čita? Kod nas se pišu male knjige, pa i njih malo, davno smo mi smislili zamku u koju vatamo i u koju se vata naša dokonjačka navika i neistrajnost: šta ima da se kaže, može to i pokraće, ponajbolje anegdotom. A Vi zapeli, našli pa zašli, pa desetine vekova, pa stotine personaža, pa hiljade stranica. Kako će to sve i Vi takav da stane u naše književstvo i u nas?“

Ostaće jedno pismo iz Londona, koje potvrđuje veliko prijateljstvo između Mihiza i Pekića. Pekić piše:

„Pretpostavljam da vas zanima kako jedan srpski pisac iz Crne Gore, tačnije – sećajući se jednog Vašeg poređenja – pisac koji je levom u cipelu obuvenom nogom prekoračio Dunav, a desnom u belim čarapama sišao s brda, poštovalac Zapada i njegove tradicije a sin Evroazije, demokrata po opredeljenju a socijaldemokrata po dužnosti, arhivar-istoričar po strasti a književnik po potrebi, hladnokravn u ponašanju a histerik u mišljenju, itd. itd. – smestio ovde. Da ne odugovlačim. Zadovoljan sam preko svakog očekivanja.“

Ne čudi što se može, iz nekog subjektivnog ugla, reći da je Pekić pseudonim Borislava Mihajlovića i obrnuto. To će da se nastavi i kasnije, u pozorištu.

Druga strana Mihizovog života čini Atelje 212. Ovo pozorište može da zahvali Mihizu, kao idejnom tvorcu. Ostala je enigma o samom imenu pozorišta. Dvije su priče, koje se, opet, pripisuju Mihizu. Jedna priča kaže da je to broj stolica u sali, a druga kaže da je to broj sobe hotela, u Londonu, u kojoj se rodio prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević. Mihiz se zarazio pozorištem u Novom Sadu, pa je njegov dolazak u Atelje 212, uključio pisce kao što su Kiš, Pekić, Brana Crnčević... Ratko Dražević bio je oduševljen Mihizom.

Napisao je neke od velikih drama, kao što su „Banović Strahinja“, „Kraljević Marko“. Može se reći da je naš najbolji dramatizator. Njegova „Korespondencija“ i danas se igra u pozorištu.

Koliko je bio autentičan svjedoči Dušan Kovačević, koji je u jednoj emisiji rekao da je Mihiz imao običaj da u kafani Ateljea kaže: „Molim dežurne špijune da prenesu od reči do reči šta sam rekao.“

 Kada su jednom prilikom pitali kakva kritika treba da bude, rekao je da voli kritiku koja uđe pod kožu piscu, kad je nedvosmislena, kad ne daje petice i dvojke.

  Mihiz je neprocjenljvi blago srpske književnosti. On je tvorac posebnog duha Beograda. Po čemu će ostati upamćen? Siguran sam po njegovim kritikama i uticaju koji je imao na buduće kritičare. Bećković je rekao da dva najuzvišenija luka do koji se vinula srpska rečenica su Crnjanski i Mihiz. Nažalost, rečenice i anegdote o Mihizu ostale su u „dimu i piću“ Ateljea 212.

 

Mihiz, Teatar duha  . RTS - OKO Zvanični kanal (Izvor: Jutjub. Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=S_2Y9fpHQrQ)