Blog

Brendirana tuga

Jelena Bjelaković, Banja Luka

Da je Njutn kojim nesrećnim slučajem završio u politikološkim, a ne u prirodnim vodama, izvjesno je da bi prva dva zakona klasične fizike bila proučavana u sljedećim formama:

1. Svaki polis ostaje u stanju relativnog mirovanja ili ravnomjernog pravolinijskog kretanja sve dok ga ekonomsko djelovanje ili dejstvo političkog tijela ne prisili da to stanje promijeni.

2. Ubrzanje tijela polisa srazmjerno je ekonomskoj sili koja na njega djeluje, a obrnutno srazmjerno masi političkog tijela.

No, sa Njutnom ili bez, jedno nije izvjesno no sigurno – moć polisa zavisi od ekonomske sile istog. Koliko posiješ, toliko i požanješ, osim ako ti kakav međunarodni seljak ne podmetne stupicu, to jest.

Da je Njutn kojim nesrećnim slučajem zaronio i ekonomskim morima, genije u njemu bi zasigurno izrodio i treći zakon koji bi glasio:

3. Sila kojom jedan brend djeluje na polis jednaka je po intenzitetu i pravcu sili kojom polis djeluje na prvo, ali je suprotnog smjera.

Premda poželjno, nije nužno biti Njutn ili pak Pitagora da bi se razumjela jednačina koja dobar niz godina vlada konzumerističko nastrojenim, a komercijalno prodanim 21. vijekom.

Brend. Marka. Ono čime jedan proizvod pokazuje da „cveće cveta samo u njegovo preduzeće“. Koliko brendiranog „cveća“, toliko polisu „uspeća“, a nama, konzumentima, eventualno više smeća. Sad će ekonomski osviješten Srbenda da me priupita zašto ne upotrijebih srpsku riječ za „brend“, a ja ću, u žaru svoje evropske neosviješćenosti, da uzviknem da ćirilica ne poznaje svrshishodan splet slova, niti će blagovremeno da ga podari srpskom marketinškom rodu. Sad će pisane glave da me udare po čelu i priupitaju kud sam ja tačno pošla sa ovim „upiši srpsku riječ za blog“. Pazi sad, majstore. Vodim te na Pale preko brendiranih ledina, no prije toga imam par pitanja.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, u narodima ničijeg Balkana znana i pod nazivom „jest'nam dobro bilo“, za čelnika je imala brendiranog vrtlara. Ovaj, bravara. Taj vrtlar je u svojoj velelepnoj bašti uzgajao svakojakve vrste brendiranog cvijeća. Od endemskih vrsta radne obuće iz Borovo klase, preko opojnog mirisa roda Vožda, do organizma čiji je životni vijek neograničen – „fiće“. Nije se pila koka kola jer „smrt Americi, sloboda narodu“, no se doza gasa pumpala u formi kokte. Nije se Švabinim brmom pičilo do Rovinja, no sa stilom na Tomosu i sa vjetrom u kosi. Možda su žene stare Juge bile rođene sa tim, a možda je za sve kriva Brion kozmetika.

Šačica brendova je preživjela krah komunizma i nastavila da bude izbor broj 1, 2 i 3 svih jugonostalgika, tako da ne čudi što se na linearnim jednačinama kupovnih lista nemalog broja domaćinstava i dalje nalaze teta Vegetin magični začin i smrvljena plazma (dodaj mlijeko), a u kuhinjama Gorenje gori kao da je juče kupljeno, a ne prije cijelih 25 godina. Bebice i dalje mackamo bekutanom. (Hvala ti, Bivša Jugoslovenska Republiko Makedonijo! Nema veze što te Grci sabotiraju, samo nastavi da nas mažeš. Pomaži i njih, izgorješe ljudi od ovog evropskog sunca.) Ipak, broj preduzeća koja su preživjela jugoslovenske turbulencije je ekvivalentan broju stanovnika koji je bezbolno pretrpio tranziciju od komunizma do štajeovoizma. Statistika kaže da je petoro ljudi u igri, ali ko još vjeruje statistikama? Sad dolazim do poente. Ta-da.

Jesmo li zaboravili kako se uzgaja cvijeće? Da li je Ti-To jedini vrtlar sa balkanskog podneblja koji je znao da vodi plasteničku proizvodnju i da kaže baštovanima „ti to tako brendiraj, brave ti tvoje“? Gdje čami logika apsurda da je država Jugoslavija danas brend širom svijeta osim u zemljama, bivšim članicama istoimene slavne ljepotice? Kako nas nije sramota da nam marketinGški eksperti dolaze iz tuđinskog svijeta da nas edukuju o biznis planovima i strategijama za formiranje brendova kad smo mi čekaj, stani, na čelo države postavili brend? Ko je kriv? Teta Vegeta? (Nije na nacionalnoj osnovi.) Ili pak čika Tomos? A ne, garant je Vučko. (Znaš ti dobro, čitaoče, o kojem ja Vučku lajem.)

Grijeha da se ogradim, vukova na političkoj sceni je mnogo, a brendova u ekonomskom teatru sve manje. Žali Bože ti onog preduzetnika/poduzetnika/podnikanima koji se usudi da u državama koje ne prepoznaju značaj domaće privrede preduzimaju/poduzimaju/podnikaju. U susret praznicama, odjavljujem ovu naučno-polisnu ekonomopeju pozdravom „Brend se rodi! Polis se preporodi!“. Vaistinu se preporodi. Amin.

 

Autorka je student Pravnog fakulteta u Banjaluci