Blog

Metodologija oplemenjivanja duha

Bojana Miodragović, Banjaluka

Stisnuti u konstantnoj borbi između osnaživanja i potenciranja pojavnog i želje da sustignemo i istrajemo ono svakodnevno, novo, proizvedeno mašinerijama novog doba, gubimo sebe iz vida, ali i Druge. Tй Drugi koji su oko nas, naša su djeca, učenici, studenti, kolege. Tйm Drugima smo mi roditelji, prijatelji, uzori, orijentiri, refleksije i mentori.

Hotimično ili nehotimično, prenosimo im svoja znanja, vrijednosti, savjete i pogled na svijet, a možda i zatvaranje očiju pred istim.

Našu metodologiju izgrađivanja ličnosti, preuzimaće novi naraštaji. Kroz nju će tražiti svoje puteve ostvarenja, kroz nju će se reflektovati spram svojih uzora i donositi odluke o hvatanju struja i tokova, ili plivanju nasuprot njima.

Svi smo mi učitelji i vaspitači – dok sami gradimo svoje svjetonazore, biramo uspenja ili silaske u konstrukciji ličnosti i društva, posmatraju nas i oponašaju oni koji će svoj pogled stvarati našim pristupom, istim metodama.

Kroz cijeli taj proces rađanja i podruštvljavanja ličnosti, okrenuli smo se sve više ka ocjeni anatomskog i vrednovanju prolaznog. Naša metodologija izgradnje ličnosti je zakazala, rezultat nije onakav kakav smo očekivali jer nismo razvili intrumente za oplemenjivanje duha. Pribavljamo najčešće samo osnovnu građu i obično dostignemo samo konture onoga što bismo željeli postići. Na pola puta nam nešto zamaglihorizont, neka „opšte prihvatljiva stvar“, neki nametnuti model i mi ispustimo iz vida svoju kolateralnu svrhu obrasca koji će se prenijeti i na druge.

U takvom stanju indigo odnosa, jednog dana ćemo se mi samoreflektovati u ličnosti drugih i tada ćemo revidirati metodologiju oplemenjivanja svog duha.

Ali, prije nego što pogledamo svoj odraz u Drugima, nama dragima, bilo bi dobro da izvršimo reviziju ličnosti i podsjetimo se kako je važno oplemeniti svoj duh i kako je važno to na tašte, revnosno, doziranje duhovnog bogatstva prethodnika.

Kultura je živa materija čije riznice drže otvorena vrata za narode i nacije kojima pripadaju. Ukoliko želimo da prenesemo bilo kakav duh, a prije svega duh jedne nacije, naše metode ličnog izgrađivanja moraju uključiti duhovno obogaćivanje. Prenošenje nasljedstva materijalnog sastava je relativno laka zadaća. S druge strane, duhovna nasljedstva se moraju njegovati u sopstvenim rukama, a umješnost u tome ćemo prenijeti samo ako naučimo nasljednike da svoj nacionalni i kulturni identitet obogaćuju i animiraju, da ga ograde od zamke arhaičnosti.

Sagledajmo svoj kulturni kapital i oplemenimo instrumentarij istraživanja svijeta, kako bi finalni rezultat u sopstvenom duhu, ujedno bio metodološki praktikum oplemenjivanja istog kod nama dragih Drugih.

Autor je istraživač na Institutu za društvena istraživanja FPN BL