Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Agora

Bauk AFD nad nemačkim establišmentom

Sebastijan Fišer, Spiegel Online

U domaćoj političkoj perspektivi istočnonemačka pokrajina Meklenburg – Zapadna Pomeranija, sa tričavih 1,6 miliona stanovnika, mala je i relativno beznačajna pokrajina. Obično je tako. Međutim, ovaj put, posle izbora za pokrajinski parlament, održanih u nedelju, situacija je drugačija. To glasanje, na kraju krajeva, svelo se na referendum o kancelarki Angeli Merkel i njenoj politici, što mu dosta daje na značaju. Rezultat tog referenduma ne izgleda dobro za Merkelovu. Njena umereno desna Hrišćansko demokratska unija (CDU) igubila je četiri procentna poena u odnosu na poslednje glasanje 2011. godine i osvojila tek 19 odsto, a desničarska populistička partija Alternativa za Nemačku (AfD) došla je do celih 20,8 odsto glasova. Ta partija nije čak ni postojala pre pet godina.

Treba reći da CDU ne prolazi naročito dobro na izborima u toj državi već 20 godina, ali u njoj se nalazi kancelarkina izborna jedinica, što znači da je AfD u suštini organizovala revoluciju u Merkelinom dvorištu. A to je uradila time što je izbore pretvorila u izjašnjavanje o samo jednom pitanju – Merkelinoj izbegličkoj politici. Strategija je bila toliko uspešna da je CDU svedena na treću po snazi partiju u pokrajini, iza umereno levih socijaldemokrata (SPD) i AfD. To je prvi put u Nemačkoj da je neka antimerkelovska partija prestigla partiju Merkelove – u nekim delovima izbornog distrikta nemačke kancelarke AfD je prva po snazi.

Za kancelarku je ovo politički debakl. Ona sad mora da se nosi sa izazovom u najmanju ruku jednako velikim kao onaj sa kojim se suočio njen prethodnik Gerhard Šreder sredinom 2000-tih. Tada se kancelar SPD našao zarobljen između potrebe da, sa jedne strane objasni smisao rezova socijalnih izdataka i, sa druge, porast Levice, političkog pokreta levo od SPD koji je zbog tih rezova jačao. Na kraju, nije uspeo da uradi ni jedno ni drugo. Paralele sa Merkelinom situacijom – podela CDU zbog pristupa izbegličkoj krizi u kombinaciji sa rastom desničarske protestne partije – su uočljive na prvi pogled. Ali kraj ne mora biti isti. Glasanje u Meklenburg–Zapadnoj Pomeraniji, na kraju krajeva, samo je simbolički debakl za Merkelovu. Njena pozicija kancelarke (još uvek) nije ugrožena.

Emocije ispred razuma

Rezultati izlaznosti u nedelju jasno su pokazali da sve veći broj birača, barem na istoku Nemačke, okreće leđa etabliranom demokratskom partijskom sistemu. Štaviše, ne deluje kao da je previše važno što se ekonomija oporavlja, gradovi renoviraju i što turistički sektor ostvaruje dobre rezulate, što je slučaj u Meklenburg–Zapadnoj Pomeraniji, koja je bila strukturno slaba od nemačkog ujedinjenja 1990. Pokazalo se da je moguće da partija vodi kampanju zasnovanu na strahu od izbeglica čak i u državi sa veoma malim brojem stranaca. Ukratko, emocije su prevladale nad razumom. Činjenice su dospele u drugi plan.

Upravo u tome je izazov za Merkelovu, političara koji je uvek svoje političke uspehe bazirao na jasnim argumentima, zasnovanim na brojkama i činjenicama. Moraće više da objašnjava i komunicira i moraće da uklopi svoju politiku u pristupačan i smislen okvir kako bi zadržala podršku stranke. Možda će morati i da napravi par retoričkih iskoraka ka bavarskoj sestrinskoj partiji CDU – Hrišćansko socijalnoj uniji (CSU), koja je bila veoma kritički nastrojena prema izbegličkoj politici Merkelove. To bi moglo da podrazumeva i priznanje da je povukla nekoliko pogrešnih poteza. CSU je u nedelju uveče jasno stavila do znanja da nema nameru da smanji pritisak na Merkelovu. Visoki partijski funkcioner Markus Šoder je izbore u Meklenburg–Zapadnoj Pomeraniji nazvao „pozivom na buđenje“ nemačkim konzervativcima. Stvarno značenje tih reči bilo je jasno – to je pre svega bio poziv na buđenje kancelarki.

Problem za Nemačku

Zaista, novi izborni uspeh AfD će najverovatnije pojačati bes CSU prema Merkelovoj. Sad odjednom nemački konzervativci moraju da se suoče sa rastućom snagom na desnom krilu, fenomenom sličnim onome od koga SPD nije uspeo da se oporavi. I baš kao Levica, AfD ne deluje kao da će nestati sa političke scene u doglednoj budućnosti. Desničarski populisti jačaju i na istoku i na zapadu Nemačke, i pokazali su se sposobnim da motivišu neopredeljene, jednako kao i da pridobiju glasače CDU, pored onih iz SPD i čak Levice. Jedna od glavnih emocija koja objedinjuje ovako raznovrsnu mešavinu je nezadovoljstvo kancelarkom.

Pored toga, za razliku od Levice, koja je preduzela korake u pravcu odricanja od svojih korena oličenih u neokomunističkoj protestnoj stranci, snaga AfD leži u njenom apsolutnom odbacivanju atkuelnog partijskog sistema. Nije zainteresovana da igra po pravilima; cilj joj je da protrese i sruši. Zaista, ta partija predstavlja pretnju demokratiji. Problem koji to nosi ne odnosi se samo na Merkelovu ili na njene konzervativce. To je problem za celu Nemačku.

 

Izvor: Novi Standard

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari